Gostovanje KUD-a Oštrc na Sardiniji

Kao i svake godine, kraj još jedne uspješne i aktivne sezone KUD-a Oštrc obilježio je odlazak na jednotjednu turneju, ovaj put na Sardiniju. Sardinija je poprilično velik otok, drugi po veličini u sastavu Italije i u Sredozemnom moru, kojeg oplakuju Tirensko i Sredozemno more. U usporedbi  s ostalim sredozemnim otocima mnogo je  udaljenija od kopna, zbog toga je i sam put do nje trajao podosta. Krenuli smo u nedjelju, 5.8. 2012. g., u 8 ujutro iz centra Ruda. Nakon višesatne vožnje i dolaska u Italiju, posjetili smo Pisu, toskanski grad, koji je ujedno i glavni grad provincije Pisa, znamenit po svom tzv. kosom tornju koji je zapravo zvonik romaničke katedrale vrlo specifične konstrukcije. Naime, Kosi toranj u Pisi nakošen je zbog poniranja tla pod tornjem, zbog čega su, unazad mnogo godina, mnogi radovi na njemu bili obustavljeni. Slike ljudi koji drže kosi toranj na dlanu, grle ga, pokušavaju ga izravnati, ali neuspješno, već su obišle cijeli svijet, ali i tada bilo je prilike vidjeti turiste kako na temelju iste vizualne varke stvaraju simpatičnu uspomenu koja će vječno trajati. Nakon obilaska Pise, krenuli smo dalje duž Italije. Sljedeća je postaja bila luka Livorno iz koje je je polazio trajekt za Sardiniju u 23:30. Nakon noći provedene na brodu, stigli smo u luku Olbia, koja je bila zadnja etapa prije dolaska u Elmas, naše odredište. U Elmas smo stigli oko 11 i time postali službeni sudionici XVI. SU MASU folklornog festivala. Bili smo smješteni u školi, kao i ostale grupe koje su sudjelovale ne festivalu: grupa Fabaria Folk sa Sicilije i grupa Pilar  iz Španjolske. Prvi je dan na turneji protekao u ležernom tonu, bez većih obaveza  i nastupa. Ugodno smješteni i zbrinuti, mogli smo samo čekati nastavak turneje. Drugi je dan označio i prvi nastup. Nastupili smo u gradiću Villaputzu, koji je od Elmasa udaljen nekih sat vremena vožnje. Nakon dugotrajnog, ali zadivljujućeg mimohoda, predstavili smo se bunjevačkim plesovima, koji su se, moramo reći, publici veoma svidjeli. Jako nam je drago zbog toga, jednim dijelom i zbog činjenice da se naš folklor i naš pristup samom folkloru razlikuje od ostalih grupa koje su sudjelovale na festivalu, posebice od grupe sa Sicilije. Naime, dok mi njegujemo tradiciju u punom smislu riječi, čuvamo je u nepromijenjenom, izvornom obliku, druge grupe teže stilizaciji folklora, njegovom osuvremenavanju i samim time približavanju folklora današnjem suvremenom čovjeku koji nije imao prilike susresti se s izvornim folklorom. Međutim, iako se njihov princip njegovanja tradicije i bavljenje folklorom razlikuje od našeg poimanja folklora, to ne umanjuje njihovu kvalitetu i posvećenost, koja je na zavidnoj razini. Treći smo dan turneje, budući da nije bilo nastupa, iskoristili za odlazak na plažu i razgledavanje Cagliaria, glavnog grada Sardinije. Plaža na Sardiniji ima svakakvih oblika i veličina i uglavnom su pješčane. Gotovo su sve plaže opremeljene i pripremljene na to da udovolje posjetitelju. Barovi, restorani, rent-a-kajgod, suncobrani, svega ima. Simpatični su i prodavači koji hodaju po plažama nudeći ručnike, lažne torbice poznatih robnih marki, satove, odjeću...Iako su prilično dosadni i uporni, dovoljan je bio jedan „no thanks“/“grazie“/“scusi“ i pustili su nas na miru. Posjeta Cagliariu odvela nas je u prošlost Sardinije te smo saznali da Sardinija nije dobila ime po sardinama, već po Sardima, iberijskom plemenu koje se tu nastanilo u 12. st. pr. Kr.  Sardi su na otoku razvili tzv. civilizaciju nuragha. To su građevine sagrađene u obliku tornja, visoke do 20 metara, a i danas ih ima po cijeloj Sardiniji. Na sreću, i mi smo dobili priliku vidjeti jedan takav u Cagliariu. U četvrtak smo nastupili u Escolci, selu 60 km udaljenom od Elmasa. Predstavili smo se plesovima Međimurja, a nastupu je prethodio obilazak etnografskog muzeja i tradicionalne sardinske etno kuće, koja uvelike podsjeća i na one naše. I u petak smo nastupili u gradiću nedaleko Elmasa, u Villasoru. Budući da je i dan prije Međimurje bilo odlično, odlučili smo ga ponoviti i na ovom nastupu. Subotnje jutro proveli smo na lokalnoj tržnici prodavajući naše suvenire. Moramo priznati da smo se dobro snašli i u tom zanatu jer smo dosta toga prodali, ponajviše licitarskih srca koja su se Talijanima najviše svidjela (zato što vole Hrvatsku – kažu oni). Subota je sa sobom nosila i zadnji nastup, samim time i spoznaju da se turneja približava kraju. Nastupili smo na gradskom trgu, s međimurskim i bunjevačkim plesovima. Zadnji je dan turneje protekao u ležernom tonu. Ujutro smo krenuli na plažu Cala Domestica, sat i pol vožnje udaljenu od Elmasa. Bez obzira na udaljenost i dugu vožnju, isplatilo se vidjeti je. Bistro i modro more okruženo visokim stijenama s obje strane, a užareni pijesak i suho raslinje podsjećali su na pustinjsku klimu. Tako da smo cijelo vrijeme imali dojam da se nalazimo u nekoj maloj oazi. Kasnije smo saznali da je ta plaža jedna od najekskluzivnijih na Sardiniji te da je nekad bila luka iz koje se, između ostalog, izvozio ugljen iz obližnjih rudnika. S plaže smo se vratili malo ranije od ostalih grupa kako bi gledali utakmicu vaterpola između Hrvatske i Italije. Iako smo bili na „neprijateljskom terenu“ nismo se ustručavali navijati i kasnije slaviti pobjedu Hrvatske. Navečer su domaćini pripravili roštilj i oproštajnu zabavu. To je ujedno bio i oproštaj od nekolicine jako nam dragih ljudi, članova KUD-a Oštrc, kojima je ovo bila zadnja turneja, tako da je žaljenje zbog kraja turneje bilo dvostruko veće. Ovom im prigodom poručujemo da su mogli ostati s nama još koju godinu (:... U ponedjeljak ujutro krenuli smo natrag prema našim Rudama, a stigli u utorak kasno popodne. Obogaćeni još jednim novim, lijepim iskustvom,  krećemo u novu sezonu s nadom da će nam i sljedeća godina donijeti novu turneju, nova lijepa iskustva i puno dobrog folklora.

Antonija Ž.

Download
26.08.2012