Proteklog je vikenda, od 22-25. listopada, 45 članova KUD-a Oštrc sudjelovalo na Međunarodnom folklornom festivalu u Ohridu. Pored KUD-a Oštrc, još je gostovalo nekoliko KUD-ova iz Makedonije i Zadra, a zbog krize sa izbjeglicama (koje na 2000 km dugačkom putovanju jedva da smo primijetili) nekoliko grupa je otkazalo svoj dolazak. Unatoč tome, pozitivne energije tijekom sva četiri festivalska dana nije nedostajalo. Autobus smo popunili našim mlađim i starijim plesačima i sviračima. Bez obzira na generacijski jaz, svi su gostovanje shvatili vrlo ozbiljno. Domaćim priprema za centralni nastup u ohridskom kulturnom centru pridodali smo i dvije probe u hotelu Montenegrin inn u kojemu smo bili smješteni tako da je sama prezentacija na pozornici protekla bez greške. U 30-ak  minuta programa izveli smo samoborske, međimurske i posavske plesove te nekoliko samoborskih i podravskih pjesama koje je publika pozdravila burnim pljeskom.

Osim promocije samoborske etno baštine, gostovanje je pružilo izuzetnu priliku za upoznavanje s makedonskom kulturom i poviješću. Prve dojmove dobili smo već u Skoplju prilikom zaustavljanja na putu do Ohrida. Broj spomenika u tom glavnom makedonskom gradu vrlo je blizu teoretskog maksimuma, s obzirom da su svi gradski trgovi već obilježeni nekom impozantnom skulpturom. Kako to izgleda u praksi, nabolje opisuje poruka koja kruži po makedonskim društvenim mrežama: “U Skoplju ako stojiš u mjestu duže od minute, turisti pomisle da si spomenik i slikaju se s tobom”. Unatoč tome  - ili možda baš zbog toga, Skoplje je sve atraktivnija turistička destinacija, a zbog niskih cijena rada sve je atraktivnija i dijelu hrvatskih poduzetnika. Pri tom se ne smije zaboraviti da je grad teško stradalo u potresu 1963. godine (razoreno 75-80% kuća) pa je Makedonija na neki način prisiljena iznova graditi svoju povijest. A krajnji rezultat su 20-ak metara visoki spomenici, nova barokna pročelja na socijalističkim zgradama i četiri  betonske galije-restorana u Vardaru.

Za razliku od Skoplja, Ohrid je omiljeno radno mjesto brojnih konzervatora, s obzirom da je sam grad upisani na listu UNESCO-ve Svjetske baštine kao spomenik kulture, a Ohridsko jezero kao spomenik prirode. Grad se spominje još u 3. stoljeću prije Krista. Za Ohrid se govori da ima 365 crkava od kojih su možda 2-3 veće od naše svete Barbare. Od sakralnih mjesta  najupečatljivije su nam bile crkva svete Sofije stara oko 1000 godina i crkva Sv. Bogorodice Perivlepti sa živopisnim freskama i predavanjima.

Organizatori festivala također su nam omogućili vožnju brodom Ohridskim jezerom do 30 km udaljenog manastira sv. Nauma. Sv. Naum je bio učenika Čirila i Metoda i jedan je od najvećih  makedonskog svetaca. U blizini manastira nalazi se dio izvora vode koja puni Ohridsko jezero i koji su zbog nedirnute prirode toliko čisti da se voda iz njih može piti. Dio članova posjetio je i Biljanine izvore, inspiraciju nepoznatom autoru za poznatu makedonsku narodnu pjesmu. I dok se Makedonija i Bugarska još uvijek spore oko toga tko je prvi opjevao Biljanine izvore, mi smo je imali prilike čuti u jedinstvenoj izvedbi ohridskog taksiste Joce koji nas je dovezao do izvora.

Prije povratka u Rude naše torbe smo dopunili raznim lokalnim suvenirima. Ono što se svakako isplati kupiti u Ohridu su ohridski biseri za čiji jedinstveni izgled i sjaj je zaslužna mala riba plašica, od čije se krljušti radi završni biserni premaz. Kako su Rude ipak dijelom i ruralna sredina, u prtljazi se još moglo naći bijelog graha tetovca, kočanske riže, sjemena gigantskog poriluka od metra, ljute-slatke-mljevene ili svježe paprike, kikirikija također iz Tetova (ili možda uvoznog iz Turske), bijelog sira, rakije (Mastike ili Žolte) i makedonskih vina. Da su na samoborskoj tržnici cijene iste kao i na ohridskoj prodavači bi morali raditi barem u dvije smjene.

Do neke sljedeće turneje (plan je 2016. Njemačka i 2017. Borneo/Malezija) dužni smo zahvaliti se Gradu Samoboru i Županiju na sredstvima za autobus i Autoturistovim  vozačima Tomislavu i Jasminu koji su nas sigurno vratili u Rude. 

josip Lebegner